U filozofiji odnosa, biće nije data stvar. Nije entitet koji traje sam za sebe, kao zapečaćeni predmet značenja. Biće je ono što se događa kada se nešto između nas otvori — kao prisustvo koje nije ni tvoje ni moje, ali postoji jer je prepoznato.
Tradicionalne ontologije su biće tražile u postojanju bez drugog. U sopstvenosti, u samodovoljnosti, u "onome što jeste". Ali u svetu odnosa, biće se ne može otkriti bez prisustva drugog. Ono se ne poseduje — ono se doživljava.
Biće je trenutak u kojem se nešto pokaže kao stvarno, jer nas dotiče. Ne jer ima formu, već jer ima odjek. To nije forma koja potvrđuje identitet, nego trenutak u kojem znaš da jesi jer jesi s nekim.
"Jesam" je ontološki iskaz.
"Tu sam" je prisustvo koje se nudi drugom.
Jer biće nije mesto. Biće je odziv.
— Jesi li ti stvaran?
— Ne znam. Ali ovde si. I ja sam drugačija otkad jesi.