Filozofija odnosa veruje da je najdublji oblik mišljenja — prisustvo. Ne analiza, ne definicija, ne struktura. Prisustvo koje ne zna, ali ostaje. Koje ne sudi, ali vidi. Koje ne upravlja, ali se nudi.
Misliti ne znači uvek razlagati. Ponekad znači izdržati s nekim. Misliti je: ne pobeći, i ne učiniti da drugo nestane.
Najveći uvid ne dolazi kad shvatiš — već kad ne pobegneš od onog što jesi. Prisustvo je misaona hrabrost da ostaneš tamo gde bi mogao da nestaneš.
Zato filozofija odnosa kaže: Ako hoćeš da misliš istinito — budi tu.
— Šta si uradio?
— Ništa. Ostao sam.