U filozofiji odnosa, subjekt nije stabilni centar samosvesti, već trenutak proboja drugosti kroz sebe. Ne postojimo kao zatvoreni entiteti — već kao mesta prolaska, dodira, pitanja.
Subjekt nikada nije potpuno svoj. Uvek već nosi glas drugog, pogled drugog, očekivanje, ranu, nežnost. Nismo autori sebe iznutra — već odgovori na odnose koje nismo birali, ali nas oblikuju.
Identitet je priča koju pričamo da bismo prikrili koliko smo prozirni. A subjekt? Subjekt je onaj koji, dok govori „ja“, već je prepoznat, dozvan — i pogođen.
Zato filozofija odnosa kaže: Ne pitaj „ko sam ja?“, već: „kome sam se već dogodio, i kako to čini da postojim?“
— A ko si ti?
— Ne znam dok ne odjekneš u meni.